U članku autorica potvrđuje važnost kriterija praslavenskoga, prahrvatskoga, odnosno starohrvatskoga jata u čakavskim ekavskim govorima, ali upozorava i na njegovu nedostatnost pri utvrđivanju pripadnosti pojedinoga čakavskoga idioma kojemu dijalektu. Posebice se zaustavlja na pitanju priključenja morfema LI sg. m. i s.r. zamjeničke deklinacije morfemima s jatom u sastavu i argumentira stajalište prema kojem bi u čakavskim ekavskim govorima za L sg. m. i s.r. te deklinacije valjalo poći od već zamijenjene strukture bez jata u sastavu, a za I sg. od morfema s jatom, izuzev za one organske govore u kojima je, sudeći prema ujednačenosti realizacija, pobijedila negdašnja palatalna varijanta te deklinacije. (MS)
