Višejezični tematski organizirani tezaurusi proizašli su iz pedagoško-leksikografske tradicije vocabularia (i renesansne vulgaria) koja, oživljavajući iskustvo mezopotamskih pisarskih škola, datira u srednji vijek, kada su mladi svećenici, polaznici katoličkih škola diljem Zapadne Europe, učili čitati i pisati na latinskom iz najčešće dvojezičnih (s latinskim u prvom stupcu), tematski ustrojenih popisa riječi ili vocabula. Dok su prvi vokabulariji bili relativno nesređeni i fragmentarni, težnja k sastavljanju što sustavnijih klasifikacija sve obuhvatnijeg raspona međusobno povezanih tema s vremenom pretvorila se u dominantnu praksu koja je proizvela i prve (proto)tezaurusne priručnike. (MS)
