Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa "Riječki filološki dani" : od 14. do 16. studenoga 2002., Rijeka .- Knj. 5 .- Rijeka, 2004
[Wyświetl]
Strony:
429-438
Inne:
Streszcz.: eng
Języki:
scr
Abstrakt:
U članku se pokazuje kako leksemi za označavanje vremena mogu vršiti emotivnu pragmatičnu funkciju u komunikaciji. Vrijeme se u temporalnim pragmemima dijeli na mjerljivo (realno i poopćeno), nemjerljivo (individualno), gramatično, semantično i kulturološko. Primjeri pokazuju da se vrijeme u temporalnim pragmemima ne shvaća kao mjerna jedinica (iako može biti izražena strogo izmjerenim i određenim vremenskim periodima), nego kao emotivna komponenta (pozitivna ili negativna) velike žurbe, užurbanosti, brzine ili prevelike polaganosti, otezanja, odugovlačenja, sporosti u protjecanju. Emotivno je vrijeme obično povezano sa živčanom napetošću, jer je vremena ili premalo ili previše, a u oba je slučaja čovjek nezadovoljan.Vrijeme se kao kulturna komponenta različito koristi te postaje posebni tip kulturnoga znaka - proksemični znak, proksemični pragmem koji varira od kulture do kulture. Dvije uspoređivane kulture, poljska i hrvatska, pokazuju veliku sličnost u proksemičnoj uporabi vremena. (MS)
