U prvom poglavlju knjige govori se o semantičkim, gramatičkim i pragmatičkim svojstvima osobnih zamjenica te o prenesenim upotrebama gramatičkog lica (tzv. transpozicijama) u raznim jezicima. Jedna od transpozicija - izražavanje poštovanja pomoću Vi - ima posebna gramatička svojstva, pa se zato kongruencija s Vi iz poštovanja zasebno opisuje u drugom poglavlju. Budući da je jedan tip uopćavanja pomoću riječi čovjek također pragmatički uvjetovana transpozicija, ona se analizira u trećem poglavlju i uspoređuje s upotrebom riječi man u njemačkom jeziku. Naredno poglavlje pruža usporedbu pokaznih zamjenica ovaj/taj/onaj s odgovarajućim zamjenicama u poljskom, češkom i ruskom jeziku. Peto poglavlje posvećeno je pokaznim riječima evo/eto/eno. Na osnovi nekoliko korpusa predočava se deiktička, anaforička i kataforička upotreba riječi evo/eto/eno kao i njihova učestalost. Sljedeće se poglavlje bavi sintaktičkim i semantičkim posebnostima složenih veznika tim više što, tim prije što, utoliko više što, utoliko prije što, to više što, koji uvode jedan poseban tip uzročnih rečenica. Uspoređuje se sastav tih veznika s odgovarajućim veznicma u njemačkom, ruskom, češkom i poljskom jeziku. Predzadnje poglavlje opisuje upotrebu glagola imati i biti u lokacijsko-egzistencijalnim rečenicama. U zadnjem poglavlju opisuju se značenja i gramatička svojstva punoznačnog i modalnog glagola trebati, a za analizu su, kao i u drugim poglavljima, poslužili različiti korpusi pisanoga i govorenog jezika. Na kraju svakog poglavlja knjige navode se podaci koji bi trebali ući u gramatički i leksikografski opis dotičnih riječi. (MS)
